Archive for July 25th, 2008

Am I R. E.?

July 25th, 2008 | Posted by gaga | Category: Nesvrstane teme i klejbezableNo Comments

Od početka ove godine događalo se sve i svašta… Prolazili smo kroz kojekakve krize i usled svega toga, našla sam se u nekoj vrsti dileme… Ajde da ne bude klasično, potkrepiću sve što mi se mota po glavi nekim pričama :)
Priča prva: Njih par izašlo je to veče.. I normalno, kako to kod nas ide, popilo se, možda ne i previše, ali opet dovoljno da izazove neki strah. Ali neustrašivost nekada može da se meri i sa gloopošću, ako ćemo iskreno! I tako, ne bi li nastavili zezanje sedaju u kola… I negde na pola puta od dobre zabave desi se ono najgore - auto prokliza i njih više nema! Ko je kriv - ne zna se!
Priča druga: Subota veče… Opet, po ko zna koji put izlasci i niko ni ne sumnja šta sve može da se desi… Provod prošao, kreće se kući… Lagana vožnja… Sledeća scena - koma! Niko nije želeo da se to desi, ali ipak je majstor gario putem 160 km/h!!! On je kriv! I svestan je toga! Ali - nije on hteo nikoga da povredi! Nikoga! Bedak, zar ne!?
Priča treća: Velelepni dogadja, sa hiljadama ljudi! A onda neredi, haos i kolaps u gradu! Toliko ovoga je spaljeno, toliko ovoga je polomljeno, toliko ovoga je uništeno… Bilans - jedno telo ugljenisano!
Priča četvrta: Gradski momak! Svi ga znaju, faca je… Normalno! Jednog jutra osvane mrtav - overdose! Slučajno! Njegovi najbolji prijatelji su bili toliko ljubazni da ga, kao u američkim filmovima, samo ostave… Vernost! Najbolja stvar na koju čovek može da se osloni u životu! Ali nije on loš… Eto, slučajno je bilo!
Priča peta: Nemi posmatrač - ja! Usled nekih događaja koji su protresli samo mene postala sam malo tupa… Posle svega, u stvari pitam se - jesam li ja zla?!
Ima ljudi sa kojima mogu da kažem da saosećam! Kao oni koji su samo bili u kolima i koji nisu mogli da reaguju na drugi način niti da utiču na situaciju! Ili roditelje sve one dece koja su stradala zbog glooposti nekog drugog!
Ne razumem onog koji je hteo da se zabavi brzom vožnjom i da računa da niko neće biti povređen! Koji to debilni mozak može tako da razmišlja?! Ako i želi da se zabavlja na taj način onda neka dobro porazmisli da na tim putevima nije samo on/ona i da ima drugih ljudi kojima je život mio i koji te noći (ili dana) nisu krenuli do grada da bih ih vratili i plastičnim kesama!
Ne mogu da se ne zapitam da li sam zla ako kažem da ne razumem takve likove!?
Ili ako kažem da ne razumem kako je jedno dobro dete moglo da dospe tamo gde mu nije mesto!? I da time gde se nalazio i kako se ponašao, bez obzira na sve priče koje postoje i opravdanja - naneo najveći bol svojim roditeljima! Kao mislio je na njih kada je doneo takvu odluku?! Zar nije time kako se poneo pokazao nepoštovanje prema svemu onome što su ga učili, prema vrednostima koje su oni cenili i ako su prošli kroz isto što i on, možda čak i nešto više!?
Razmišljam onda kako to ja nisam postala ovo ili ono ili nisam napravila neko sranje! Je l’ se čovek rodi sa predispozicijama za tako šta - da bude toliko egoistichki i narcisoidno nastrojen i da misli kako se svet samo oko njega okreće?!
Možda sad ovo ne bude imalo smisla, ali neke priče su se toliko puta ponovile da gube smisao! Nisam ni više toliko ozlojeđena pa možda i ne mislim tako kako sam mislila… U stvari i dalje ne žalim neke stvari koje se dešavaju kada neko ne misli i ne koristi se svojom glavom!
Ali i dalje smatram da ne treba žaliti one koji samo na sebe misle! Jer da misle i na druge ne bi mogli da dodju slučajno do overdosea, jer im nikad ni na pamet ne bi palo da budu toliko sebični… Ili bi kad sedaju za volan razmislili o tome ko sedi sa njima u kolima ili da na tom drumu ima i nekog drugog! Mozda najbitnije - kad god bi pozeleli da urade nešto što smatraju da je u datom momentu ispravno pomislili bi na posledice… Jer svako delo za sobom vuče posledice… Samo što ih mi kao ljudi, ako su dobre ni ne primetimo… U stvari primetimo ih ali ih ne percipiramo kao posledice, nego kao zaslugu ili tako nešto slično! A kad je loše… Onda samo idu reke suza ili jadikovke ili kuknjava na ovaj ili onaj nachin i sve se smatra kaznom!
Kako god bilo, koliko god ja nehumana i zla bila - neka je večna slava onima koji nisu tu tuđom greškom!
A svima ostalima.. Samo pamet u glavu i kad god poželite nešto da uradite dva puta merite a jednom secite i uvek prvo mislite na one koje volite, a ne na sebe same!

P. S.
Ovo je nešto što sam napisala pre izvesnog vremena, kada sam baš bila pod utiscima nekih stvari koje su se desile u tom periodu… A kako sad nisam baš u nekom fazonu da pišem, bar ne nešto novo, jer jednostavno nemam inspiraciju niti neke posebne teme o kojima bih pričala, osećam da bi ovo trebalo da podelim sa vama zato što još uvek osećam težinu reči koje sam napisala… Eto, stavljam vam još neka svoja razmišljanja na raspolaganje… A vi budite sudije i recite jesam li prestroga i krije li se u meni resident evil… Ili sam tada bila samo tužna i nisam znala kako drugačije da iskažem svoju bol i patnju!